Kad bi bilo tko od pripadnika ljudske vrste bio uporan kao obična muha postigao bi nevjerojatne stvari.
Muha tzv. zunzara, zvrlji i leti okolo, i zvrlji, i još malo leti pa pronađe put izvan prostorije. Dok zvrlji, malo podiže tlak, ali nije ništa strašno… Ali obična, tzv. domaća muha može dovesti do potpunog uništenja civilizacije… Može recimo čačkati oko uha Baracka Obame, i on naživciran pritisne crveno dugme, i ode sve u kurac! Ili može sletjeti na nos Michelle Obame nekoliko puta, a ona naživcirana , naživcira Obamu i onda ovaj pritisne crveno dugme, i ode sve u kurac!
Domaća muha je oličenje zla, nema ništa podlije od obične muhe. Muha je najveće zlo koje se nekome može dogoditi kada dođe iz noćne smjene i legne spavati… Muha je najveće zlo koje se nekome može dogoditi kada bilo kada legne spavati. Muha svojim profinjenim njuhom za loše, onda smišlja i provodi plan uništenja sna. Mislim, što muhi zapravo znači to što će sletjeti nekome na čelo, na uho, ulaziti u nos, hodati po nozi, ruci… Kakvo joj to zadovoljstvo predstavlja? Znate kakvo? To joj je svo zadovoljstvo svijeta! Čitav njen život, ona je u misiji da zajebava nekoga! “Koga ću sad? Hm… Mogla bi ovog luzera, ovog ćelavog portira, seronju, koji, eto nije sposoban za ništa drugo, nego da bleji noću u mrak!” I onda se lagano, neprimjetno, ušuljava u sobu, dok nesretna persona (u ovom slučaju ja) ništa ne sluti. Umoran, legnem i mislim: “E, sad ću malo odmoriti.” Ali, taman u trenu utona u san, evo je… Mahnem rukom, onako refleksno, ode… malo se i razbudim… ne prođe minuta.. Evo je, opet… Posebno joj je drago ako je netko ćelav, to ne propušta. Znate, ja, iako sam ćelav imam još nekog paperija po glavi, još nešto, kao raste… I kada muha sleti na “to” , pa to je osjećaj koji se ne može prepričati. Možda je još to malo kose gladi po podlom tijelu, pa se samo trlja o… JOJ! Uglavnom, mahnem rukom opet, bbbzzzzzvzzzzzžžž… Jednom, drugi put, treći… Mrzim! Onda se dižem iz kreveta. “Sad ću te uhvatiti, pa ću ti otkidati krilo po krilo, nogu po nogu, oko po oko… Zapamtit ćeš kada si sletjela na moju glavu!” Uzimam muhopič, i gledam okolo… Nema je, totalno je nema nigdje, nit se čuje, nit se vidi. Hodam po sobi, gledam… Nema… Pa, možda je pobjegla. Vraćam se u krevet, i taman što sam trebao zaspati… bbbzzzzzzvzzzzzzžžžžzzzz, i hop, evo je na glavi. OK, ajmo drugačiju metodu, sad ću trpjeti malo, neka hoda po glavi, pa će možda otići ako joj ne bude jako zanimljivo. I tako ona hoda po glavi, malo uzleti, pa opet malo sleti, ja se znojim od muke, ona prelazi od uha do uha, onda kada joj glava nije više jako zanimljiva, onda ulazi u uho! MAJKU TI JEBEM! Pa dokle ćeš me zajebavati, krv ti krvavu! Ne vrijedi, ljudi kažu: “Strpljen – spašen” ali to nije istina… Muha je educirano biće, ona zna sve naše izreke i umotvorine, istina je zapravo da se mudrost ne može primijeniti na muhu, muha je Đavo! Bacam jastuk, pokrivač, škrgućem zubima, znači sad ću te smlatit pa makar mi to bilo posljednje na svijetu… Nakon 20 minuta potrage po sobi, ne vidim je, opet odustajem, nemam više snage, o živcima da i ne govorimo, klonuo sam… Sjedam na krevet i pogledam na jastuk, a ona kulira, šetka tamo-amo i kao ništa… Zamahnem muhopičem kao u kubrickovoj Odiseji, krupni plan na muhopič, slow motion, Tako je govorio Zaratustra, svira Strauss, i pljas! Krvav li je jastuk! Hahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahahah!!!!!!!!!!!
Osjećaj zadovoljstva je neopisiv, gotova je, a život je lijep, sunce sja, budućnost je blistava, planovi su ostvarivi… Bacam jastuk, ne treba mi, treba mi mir, i san… Zatvaram oči, osmjeh je na usnama, tonem u san, zzzzzzzzzzzzzzzz…

Ne, nisam zaspao, komarac….

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes:

<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>