Je li stres kada dođeš na posao, kuhaš kavu i vidiš da nema šećera? Je li stres kada ne uspijevaš pronaći pjesmu na you tube-u za koju nisi siguran kako se zove? Je li stres kada voziš automobil i onda vidiš da se spušta rampa jer prolazi vlak, pomisliš kako nisi trebao voziti baš tuda? Je li stres kada voziš bicikl i na stazi vidiš komadiće razbijenog stakla? Je li stres kada upališ tv spremajući se da gledaš prijenos utakmice i onda shvatiš da je HTV ne prenosi? Je li stres kada čekaš red kod doktora i vidiš da ljudi koji nisu naručeni ulaze preko reda? Je li stres kada pokraj tebe protutnji autobus GPP-a i ostavlja za sobom kovitlac crne neprozirne magle dok je u isto vrijeme u obližnjoj birtiji zabranjeno pušenje?  Je li stres kada kupuješ hlače i shvatiš da nema šanse da staneš u modernu odjeću? Je li stres kada sjedneš za stol i shvatiš koliko zapravo možeš pojesti? Je li stres kada ne radi Internet? Je li stres kada jednom u tri mjeseca odeš u kino i vidiš da je film sranje? Je li stres kada nakon toga razgovaraš sa nekim tko je tim filmom oduševljen? Je li stres kada shvatiš da uvijek kada negdje žuriš uvijek i zakasniš? Je li stres kada ti postane jasno da ono što tebe interesira ne interesira većinu? Je li stres kada pročitaš u novinama da postoji nešto što se zove „Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa“ i da tamo ima zaposlenih koji nešto rade i procjenjuju? Je li stres kada shvatiš da su nagrade jako rijetko razmjerne zaslugama?

Sve to, a i još mnogo toga nije stres. Neću sada govoriti što je zapravo stres jer ova se stranica ne bavi time. Tijekom jednog običnog dana bezbroj stvari pokušat će nas izbaciti iz takta, ne zato što su se sve te „stvari“ urotile protiv nas nego zato što su ih naše životne navike učinile bitnima. Da se ono što je nebitno ne bi pretvorilo u jedan pravi, veliki stres moramo ljestvicu bitnosti postaviti na višu razinu. Uvijek će postojati mnogo toga što će nas čekati „iza ćoška“ , slaba baterija na mobitelu, pokidana vezica, nova cijena benzina… Uh, ovdje sam se malo zajeb’o, cijena benzina povlači za sobom velike probleme, više cijene prijevoza, skuplju hranu, slabiju kupovnu moć, sveopće lošije ekonomsko stanje……. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA… e to, to je jedan od pravih stresova, besmislena napuhana cijena goriva koja vam uništava… pa, snove, a vama se čini da ne možete učiniti ništa da to promijenite. Je li stres kada u normalnom radnom danu hrvatskog državnog sabora vidiš prazne saborske klupe? Je li stres kada shvatiš da ti „ljudi“ svojim odlukama mijenjaju tvoj život ali iste te odluke ne utječu na njihov? Je li stres kada pomisliš da si za te ljude možda i glasovao?

Eto, rekao sam da neću o pravim stresovima ali pod stresom sam, što da radim?

Zato, ako ikako možete, pokušajte uzeti što više sreće iz te tragične svakodnevne kolotečine, ne mislite o politici, neimaštini, bolesti, smrti, gladi, nepravdi… Isto tako, loše stvari pustite mimo vas, ne gubite vrijeme i energiju na njih, to vrijeme i energija biti će vam potrebna, jer već sutra, može vas stresnuti kamion!

o