Dobro, možda ne baš breaking point, ali u svakom slučaju nekakav klik. Naime, probudila sam se u 5:38, nježno držeći u rukama mobitel. Na poslu sam trebala biti osam minuta ranije. Očito zakasnila sam. Večer prije, jedan rođendan, jedno intimno druženje, spavanje tek oko ponoći…i eto posljedice. Sve dođe na naplatu kad tad. Iako netko pametan reče: “život ti nosi onoliko koliko možeš podnijeti”. Hm…Uglavnom, jutrošnje nesvjesno gašenje alarma, upalilo je nešto drugo…Iako ne želim živjeti život kao na traci, čini mi se da dane ipak trebam isplanirati. I tako pri kraju današnjeg dana uzmem rokovnik (s kalendarom za prošlu godinu, nadam se da to nije loš znak) i počnem pisati zabilješke. I nije loše za prvi dan. Nekoliko stvari obavljeno, jedna djelomično. Ona o tome kako trebam dobro razmisliti o svemu. Zaključak: napraviti plan za svaki dan, nastojati ga ispuniti, dozvoljeno malo spontanosti. Smajlić na kraju! Napravila sam i plan za sutra, odnosno stavila na papir ono čega sam se sjetila. Ne baš previše, ali ostavila sam mjesta, tko zna možda se dosjetim još nečega. Ili je prazan prostor predviđen za spontanost? Kavu? Spavanje? Smijanje i uživanje s dragim osobama? No, dobro, idem dan po dan. A vrijeme je da ovaj privedem kraju. Već je 22:35…na spavanje…odbijam sutrašnji dan započeti nježno grleći mobitel! 🙂

pg-bedroom-confidential-03-full