Potvrda o krštenju. Obavljeno. I plaćeno. O da, 10 kuna za papirić na kojem piše da je dijete kršteno. Usput mi je ponuđena i kupovina katoličkog kalendara za sljedeću godinu. Rekla sam da mi se čini da ga je moja majka već kupila i da ću provjeriti. Ako nije, naići ću jedan dan. Dvije laži u nekoliko sekundi usred župnog ureda. Pakao mi ne gine. Ha, što je tu je. Ono što je bitno je da dijete sad može na pričest jer ima potvrdu o krštenju. Osim ako ne bude dolazilo na misu. Jer onda neće dobiti žig. Nema žigova, nema pričesti. Šaljite djecu u crkvu da ih žigosujemo. Ima ih dvanaest. Prvopričesnika. Dvanaest žigosanih! I pravi su heroji! Sve će izdržati samo da prođe pričest pa da mogu nedjeljom spavati, gledati crtiće na televizoru, ići na utakmice. A ne ići u crkvu. Samo ponekad, ono za Božić, Uskrs i tako. Ima oko tog svetog sakramenta dosta obaveza. Najviše naravno, financijskih. A nije ga baš lako izbjeći, ponajviše zbog djece. Jer svi idu na pričest. Kud svi, tu i mali Mujo. A Mujica na selu kol’ko ‘oćeš. No dobro, preživjet ću i to. Govorim iz iskustva. Starije dijete otkako je obavilo pričest ne ide na nedjeljne mise. Kaže da ovaj (župnik) priča gluposti i sam sebi se smije. A i mlađe je najavilo da će poći istim putem čim obavi pričest. Pametna li su ta današnja djeca! Rodila ih majka! Ajme zasigurno ću gorjet u paklu! Kad smo kod odlaska u pakao i grijeha, zanimljivo je što sam doznala prilikom pričesti starijeg mi djeteta. Dakle, samohrane majke (ta sam) mogu ići na misu, ispovijedati grijehe, pričestiti se (za one koji ne znaju to je onaj komadić oblatne što vam svećenik stavi u usta), ali…Naravno da postoji ali. Ali samo ako ne živi s nekim muškarcem pod istim krovom. Zaključak: drage raspuštenice (vrlo popularan naziv za nas razvedene žene) ne smijete živjeti u zajednici s drugim muškarcem, ali možete se prašit’ kolk’o hoćete, kad hoćete, s kim hoćete. Samo nakon toga dođite u Božju kuću, uđite u ormar, kažite popu što ste učinile, nekoliko molitvi i to je to. Ah, da onda slijedi čin stavljanja oblatne u usta od strane popa koji je u međuvremenu izašao iz ormara. Eto, pa ‘ko voli nek’ izvoli. A ja? Ja sam shvatila da zapravo nisam izgubila vjeru. Vjeru u iskrenost povjerenje, ljubav, zajedništvo, obitelj, sreću…prava sam mnogovjernica! Možda mi u paklu dozvole korištenje klime! 🙂

betty