Kad sam bio mlađi nisam bio cinik. Iskreno, ne znam jesam li i sad? Čini mi se da jesam, po onomu što mi prolazi kroz glavu kada se slučajno nađem blizu drugih ljudi, ili po mislima koje mi prolaze kroz glavu kada uopće razmišljam, a to je valjda uvijek… Evo, kada bi netko drugi pročitao ove rečenice rekao bi da sam seronja, a ja to pretpostavljam zato što mislim da je on seronja zato što misli da sam ja seronja, a zapravo uopće nemam pojma, sa druge strane, zašto uopće mislim da će ovo bilo tko čitati?
Kada sam bio mlađi čak sam i čitao knjige Paola Coelho-a, mislio sam da je ok biti pozitivan, i da to može donijeti samo dobro… Danas mislim da je Paolo samo pronašao način kako da proda što više knjiga u cilju što veće zarade, a to nije Bog zna kako pozitivno. Sve ovo pišem jer ne znam kako da ja zaradim što više love, i ne zanima me jeli to pozitivno, ili ne. Sjećam se da u jednoj svojoj knjizi Paolo napisao: “Ako nešto silno želiš, onda će se cijeli svijet urotiti da to i ostvariš.” Ili tako nešto, ne sjećam se točno. Ono što mi moja iskustva govore to sigurno nije istina. Ako nešto silno želiš, sve moguće nečiste sile će se udružiti da to ne ostvariš! To je istina! Jebi se Paolo!
Što uopće znači biti cinik?
Sve je krenulo od Sokrata, slavnog grčkog filozofa.
Sokrat (470-399. pr. n. e.) je tvrdio da težnja za materijalnim stvarima ili ugađanje čulnim užicima ne donosi trajnu sreću. Govorio je da prava sreća proizlazi iz života posvećenog potrazi za vrlinama. Sokrat je smatrao da je vrlina najveće dobro. Da bi došao do tog najvećeg dobra, odrekao se materijalne raskoši i nesuvislih težnji jer je smatrao da će mu to odvraćati pažnju. Zagovarao je umjerenost i samoodricanje, a vodio je jednostavan, skroman život.
Sokrat očigledno nije morao misliti o materijalnim stvarima, jer da je onda ne bi imao vremena filozofirati okolo po cijeli dan, ne radeći ništa. Baš me zanima pozadina priče o Sokratu, odakle ti pare seronjo? Ok, podučavao je tamo nešto i postao slavan, čak se borio u peloponeskom ratu, spasio nekog političara. Nakon rata, atenski javni sud optužio ga je za nepoštivanje državnih bogova, gdje mi je odmah postao simpatičan. Proglašen je krivim, i osuđen da ispije otrov.
Uglavnom, Sokrat je razvio način poučavanja poznat kao Sokratova metoda. Dok je većina mislilaca iznosila neku ideju i argumente koji su je podupirali, Sokrat je činio sasvim suprotno. Slušao je teorije drugih filozofa i nastojao razotkriti mane njihovih ideja. Zbog takvog je pristupa na druge gledao kritički i s omalovažavanjem. Među Sokratovim sljedbenicima bio je filozof imenom Antisten (oko 455-365. pr. n. e.). On i nekolicina drugih prihvatili su temeljno Sokratovo učenje i otišli korak dalje govoreći da je vrlina jedino dobro. Za njih težnja za tjelesnim užicima nije bila samo smetnja već i jedna vrsta zla. Budući da su postali jako asocijalni, s dubokim su prezirom gledali na druge ljude. Postali su poznati kao cinici. Možda je naziv cinik nastao od grčke riječi (kynikós) koja opisuje njihovo mrzovoljno i osorno ponašanje. Ona znači “poput psa”. Vjerojatnija mi je teorija da naziv cinik dolazi od naziva Kynósarges, gimnazije u Ateni u kojoj je poučavao Antisten, jer rijetko koji pas pokazuje mrzovoljno i osorno ponašanje, to zna svatko tko je nekad imao psa. Molim lijepo, ne vrijeđajte pse uspoređujući ih sa ljudima.
E sad, ako je težnja za tjelesnim užicima smetnja i zlo, onda definitivno nisam cinik. Činjenica je da me prisustvo drugih ljudi čini nervoznim, ali još uvijek ne osjećam duboki prezir… ali, tko zna, još sam relativno mlad.
Nisam napomenuo da je Sokrat bio oženjen – po tadašnjim “standardima” – sa jako svadljivom ženom. Jednom je prilikom rekao da bi on, nakon što je naučio živjeti sa svojom suprugom, mogao izdržati bilo koje ljudsko biće. Da je bio u braku sa nekom dugom ženom možda se cinizam ne bi nikad ni razvio. Možda bi onda smatrao da čulni užici ipak donose sreću.

I eto, na kraju, jesam li cinik ili nisam? Nisam doduše naveo niti jedan primjer cinizma da bi se mogao pronaći u ovim definicijama, možda samo kad sam nazvao Sokrata seronjom… Mislim da nisam, mada sam često na dobrom putu… Ako nekoga “pogađa” bahatost, nekultura, prostačenje, nepravda, omalovažavanje, krađa, otimačina, glupost, kriminal, zatucanost, politika… ne znači da je cinik, nego znači da je u manjini, a to je samo po sebi stresno.

Zato, ne zamarajte se cinizmom, nego pronađite ljubav i ševite se do besvijesti, jer ako nešto treba biti poput psa, neka bude doggy style!

 

 

izvor: Wikipedija, Internetska biblioteka