Kada mi je pala na pamet ideja da napišem nešto o novim počecima, nisam znao kako da počnem… Što je zapravo vrlo prigodno, samo mi je na umu bila ideja da je novi početak uvijek nešto što se očekuje sa puno entuzijazma. Ali, kada sam počeo pisati otkrio sam (kao i mnogo puta prije) da ništa ne znam. Imamo, nadu u novi početak i ona je uvijek puna pozitivnih očekivanja. Odlučili ste započeti nešto novo. Želite naučiti svirati, počeli ste pisati dnevnik, odlučili ste promjeniti posao, zanimanje, odlučili ste promjeniti navike jer nemate dovoljno vremena za ono što volite raditi, oduvijek ste željeli slikati, popeti se na planinu, vidjeti piramide. Da ne spominjemo početak nove veze, mislim u romantičnom smislu…Želite se preseliti u Kanadu, želite upoznati Michaela Jordana, želite spravljati najbolje koktele na svijetu… Svaki od tih procesa započinje korakom oduševljenja novog početka.
Imamo, sa druge strane prisilni novi početak, odnosno kada sa dobre kolotečine, u kojoj se osjećate ugodno, na koju ste navikli i koju poznajete, prijeđete na novu, nepoznatu, samim tim neugodnu situaciju za koju sami niste krivi… kada recimo izgubite posao, ili na poslu nekakav šef odluči da to što ste do sada dobro radili više ne bi trebali raditi, nego da bi to trebao raditi netko drugi , koji nema pojma o tome… Ili kada ste godinama u braku pa otkrijete da vam je supružnik preljubnik, ili vam partner obznani da vaša veza više ne funkcionira, da treba više slobode, samoće, ili kada čujete bilo kakvu sličnu frazu koju ljudi u tim slučajevima upotrebljavaju (u tom ste slučaju u dobitku, jer ta osoba svakako nije za vas). Znate, o tim situacijama… Ili recimo iz čista mira počne rat.. Razumijete? Iz Mira – Rat! I onda vas netko protjera, opljačka… i vi u nekom drugom gradu, državi, odvojeni od obitelji, prijatelja i svega što poznajete imate “šansu” za novi početak. Ili smrt… smrt drage osobe je svakako novi početak za one koji su ostali živi, za one koji su umrli nikada nećemo biti sigurni.

Znači nove početke dijelimo na entuzijastične, i prisilne.

Entuzijastični počeci su nešto divno, neoprezno, djetinjasto, mirisno… Oduševljeni novim početkom potpuno smo sigurni u uspjeh. Očekivanja su uvijek velika, želja je velika, volja je velika, motivacija je velika… “Znači, ja sad kad krenem u ovo, pa to će biti… ma, ludilo, načisto i totalno!” I tako krene… ide neko vrijeme… i onda… stane. Recimo, jedan dan stanete na vagu i brojka vas prenerazi… pa samim tim, kao normalna osoba koja drži do sebe, svog izgleda, zdravlja… osoba kojoj je stalo da normalno može vezati cipele, a da ne stenje pri tom, jel… odlučite smršaviti. Prvih dana ste pronašli sve moguće, i najnovije dijete, najučinkovitije… već ste prije toga sa svima pričali o tomu, i svi su imali neki savjet, neku pametnu za reći… Počnete, odričete se, provjeravate brojku svaki dan, i vidite da se nešto događa… oduševljeni ste. TO! Samo naprijed, samo još malo… I onda, nakon dva tjedna gladovanja vidite da ste smršavili jednu kilu, a usput vam još netko kaže da ste se udebljali… entuzijazam naglo splasne… sve dok ne promijenite navike, neće se promjeniti ništa. Možda je primjer o dijeti loš primjer, ali tako je u svemu… svatko od nas je doživio neki poraz tog tipa… Recimo netko je vidio Jimi Hendrixa na tv-u, oduševljen odlučio je naučiti svirati gitaru. Počeo je sa velikom motivacijom i voljom, vježbao po nekoliko sati dnevno… ali nakon tri mjeseca shvatio je da to ne ide baš tako lako, i da će mu trebati bar nekoliko godina da bi dostigao pristojnu razinu znanja i vještine. Ljepota svega toga je da, i ako je odustao postaje bogatiji za to iskustvo, postaje svjesniji što znači biti vrhunski gitarist, ili vrhunski slikar, pisac, vodoinstalater, auto-mehaničar, programer… Što je odgovor? Odgovor je u neodustajanju! U odricanju! U tvrdoglavosti! Sve dok ne žrtvujete nešto, nećete dobiti nešto drugo. Pitanje je, koliko to što ste zamislili zapravo želite? Stvar je u tomu, da se ništa neće dogoditi “preko noći”. Put koji trebate preći do cilja, srazmjeran je veličini želje, odnosno onoga što želite postići. Oni koji na to nisu spremni odlučit će se za neki novi početak, neko novo oduševljenje.

Prisilni novi počeci su tragični, ili malo manje tragični. Nekim tragičnim novim počecima prethodi val događaja u životu na koje nemate nikakvog utjecaja i za koje niste odgovorni. Jednostavno ste se našli u situaciji koja vam je oduzela mir, i vi potpuno nepripremljeni pokušavate spasiti što se spasiti dade. Spomenuo sam rat, smrt, gubitak posla… Nisam spomenuo požar, poplavu, vremensku nepogodu, prometnu nesreću… ne zaboravimo ljudski faktor; tuča na ulici, silovanje, pljačka… Nisam također spomenuo tragedije sustava, u kojoj ste se našli pokrećući novi posao, u koji ste uložili novac, znanje, resurse, i koji zbog nekakvih propisa, nameta, poreza, neučinkovitosti birokracije, jednostavno propadne… Sve su to tragedije koje će vas natjerati na novi početak, u financijskom, fiziološkom, ili psihičkom smislu.
Tragični novi počeci imaju i kategoriju u kojoj su osobe same odgovorne za ono što ih je snašlo pogrešno procjenjujući određenu situaciju, vrijeme, osobe, ili mjesto. Često ljudi u svojoj užasnoj neskromnosti, ili u svom potpuno neutemeljenom samopouzdanju donose odluke koje ih bacaju u ambis, tragično je još više što i mnogi drugi često stradaju od posljedica takvih odluka. Eh, kad bi svatko bio odgovoran za ono što radi….
Za ove vrste novih početaka nemam nikakav savjet, na sreću, u nekim od ovih situacija sam bio, ali u većini nisam, tako da bi bilo vrlo neodgovorno od mene da pametujem, Mogu sam reći da se različiti ljudi različito nose sa određenim vrstama situacija, netko će lakše podnijeti veću tragediju, a netko će teže podnijeti lakšu. Stvar je percepcije, i načina života koji smo do tada vodili.

Novi počeci, bili oni tragični ili entuzijastični, vode nas u novu spoznaju o nama samima. Ništa nas neće naučiti kao iskustvo. Nešto će nas slomiti, nešto će nas ojačati, nešto će nas umoriti, nešto će nas nasmijati, ili rasplakati… Na nama je hoćemo li iskoristiti to kao priliku da obogatimo naš život, ili ćemo čekati završetak, kako bi dobili priliku za novi početak.