“Nedavno sam pročitao komentar ispod kontroverzne video rasprave, na web stranici koja se bavi arheologijom. Prezenter je dobro poznat autor i bivši glazbenik, koji nema nikakvu diplomu iz oblasti arheologije. Evo komentara:”

Ovaj momak nije arheolog! Ovo je sranje! Potražio sam ga na Google-u, on je jebeni glazbenik kojeg zanima afrička kultura, što je sjajno, ali to ga ne čini geologom ili znanstvenikom!”

Često se o nama sudi po razini obrazovanja kojeg imamo, a po tomu se stvaraju i predrasude i o našoj razni znanja. Sa druge strane trebali bi se zapitati sljedeća pitanja:

Jeli činjenica da ako netko ne posjeduje akademsko obrazovanje znači i da ta osoba ne može biti ekspert u nekoj oblasti?

Zašto dajemo toliko značaja zvaničnom načinu obrazovanja u ovom informatičkom dobu, kada pristup internetu omogućava bilo kome da nauči bilo što, i to besplatno?

1. Visoko obrazovanje nije uvijek vrijedno onoliko koliko se plaća.

Fakultetsko obrazovanje ima nedvojbeno puno prednosti. Kao što je učenje o nekoj oblasti u teoriji i praksi, te lakše pronalaženje zaposlenja nakon diplomiranja. Vrijedi li to zapravo tih novaca ostaje predmet rasprava. Na primjer, u sjedinjenim državama troškovi obrazovanja na nekom sveučilištu se mogu popeti i do 50.000 dolara godišnje. Kada to pomnožimo sa 4 godine koliko to obrazovanje traje, dobijemo veoma visoku cifru koja ne uključuje troškove smještaja, hrane ili knjiga. Mnogi studeni tako nagomilavaju ogromne dugove i kredite za koje im trebaju godine da ih otplate, te završavaju radeći poslove za koje ne treba nikakva kvalifikacija.
Još nadalje, tradicionalni način obrazovanja ne odgovara svim učenicima. Konvencionalne metode učenja nisu dizajnirane da potiču eksperimentiranje, kreativnost i znatiželju. Svaki je učenik drugačiji i svatko ima drugačiji način učenja, ali standardni način obrazovanja stavlja sve u istu kutiju. Često se onda dogodi da sustav prisili studente da se prilagode unaprijed zamišljenim standardima što ne povećava njihove individualne sposobnosti, nego ih potire.

2. Ovih dana možemo jako puno naučiti sa interneta

Živimo u informatičkom dobu. Imamo pristup ogromnoj količini znanja iz gotovo bilo koje oblasti koju možemo zamisliti, možemo naučiti skoro sve čega se sjetimo, bilo kroz video, ili tekstualni format. Povećan pristup predavanjima, žurnalima, novinskim člancima, čak dokumentarni filmovi i platforme kao što su TED, ili Khan Academy omogućavaju nam da gledamo predavanja i izučavamo veoma široki spektar tema besplatno. Isto tako možete naći gomile predavanja i dokumentaraca na YouTube-u. Blogovi, žurnali, besplatne enciklopedije, forumi, i naravno e-knjige su jeftinije nego uvezane knjižurine.

3. Ima mnogo priča kako su nekvalificirani ljudi uspjeli

Istina je, da je potpuno nebitno imate li standardno obrazovanje, ili ne, ako želite biti dobri u nečemu. Ako ste voljni teško raditi, jako se truditi, i ako ste dovoljno inteligentni, možete postići gotovo sve. Mnogi veliki umovi nisu ni završili školu, niti su išli na fakultet. Pogledajmo samo nekoliko primjera:

Elon Musk: Konstruktor raketa, programer koji se sam educirao, izumitelj. Osnivač i glavni tehnološki časnik Space-a X, prve privatne kompanije koja lansira rakete i svemirske letjelice u orbitu. Smanjio je troškove ovih tehnologija dramatično, i planira kolonizirati Mars u budućnosti. Između ostalih dostignuća on je i su-osnivač i glavni produkt-dizajner u Tesla Motors, prve kompanije koja je komercijalizirala električna vozila. Također je uključen u PayPal i Solar City, koji proizvodi solarne panele. Kada su ga pitali kako je naučio sve što mu je potrebno za sve te aktivnosti, on je odgovorio:
“Čitao sam puno knjiga, i razgovarao sam sa jako puno pametnih ljudi.”

Sir Richard Branson je napustio školu kada mu je bilo 16 godina, nije mogao učiti zbog disleksije. Gotovo pola stoljeća kasnije, on rukovodi sa gotovo 400 kompanija, uključen je u komercijalna svemirska putovanja i visoko tehnološku arhitekturu.

Lech Walesa, rođen u Poljskoj, bivši električar bez ikakve visoke naobrazbe, borio se protiv komunizma u osamdesetim godinama prošlog stoljeća i stekao veliku popularnost nakon što je osnovao prvi neovisni sindikat u sovjetskom bloku. Dobitnik je nobelove nagrade za mir, i bio je Poljski predsjednik od 1990 do 1995 godine.

Steve Jobs bio je su-osnivač Apple-a, jedne od najuspješnijih kompanija u povijesti. Uprkos tomu što je na fakultetu bio samo nekoliko mjeseci izmislio je princip osobnog računala i kreirao najpopularniji hardware i software našeg vremena.

Michael Faraday, koji zapravo nije imao nikakvo formalno obrazovanje, od 13 godine morao je raditi u knjižari kako bi pomogao svojoj obitelji. Čitajući knjige educirao je sam sebe. Postao je jedan od najutjecajnijih znanstvenika u povijesti, i revolucionarizirao je naše shvaćanje elektriciteta.

Ovo je samo nekoliko primjera “neovisnih učenika”,  ali ima još mnogo drugih koji su uspjeli. Vremena se mijenjaju, i bilo tko može naučiti bilo što bez da pohađa neku od obrazovnih institucija. Put koji ćemo odabrati je na nama.

 

 

 

 

izvor: http://truththeory.com/2014/04/29/do-we-need-a-degree-to-be-educated/